Farmaceutsko tržište u BiH prolazi kroz niz promjena – koji trendovi trenutno imaju najznačajniji uticaj na njegovo oblikovanje?
Farmaceutsko tržište u Bosni i Hercegovini funkcioniše u okviru složenog i fragmentiranog zdravstvenog sistema, što se direktno odražava na brzinu i način dostupnosti savremenih terapija. Upravo u tom kontekstu, aktuelni trendovi postaju jasnije razumljivi.
U posljednje vrijeme, vidljiv je niz važnih pomaka: jačanje regulatornog okvira, rast značaja inovativnih terapija, sve veći fokus na ishode liječenja kao osnov donošenja odluka, ali i aktivnija uloga pacijenata u zdravstvenim procesima.
Važno je sagledati i širu sliku. Proces približavanja Evropskoj uniji podrazumijeva postepeno usklađivanje regulatornih praksi i jasnija pravila, što dugoročno može doprinijeti stabilnijem i predvidljivijem okruženju – kako za zdravstveni sistem, tako i za odgovorno poslovanje i ulaganja u inovacije.
U kontekstu sve većeg fokusa na inovativne terapije, na koji način se mijenja pristup liječenju i očekivanja pacijenata na našem tržištu?
Razvoj inovativnih terapija, uključujući biološke lijekove, napredne terapije i terapije za rijetke bolesti, značajno mijenja način na koji se danas razmišlja o liječenju. Fokus se sve više pomjera sa samog upravljanja simptomima ka dugoročnim ishodima, kvalitetu života i mogućnosti postizanja trajnijih terapijskih rezultata.
Paralelno s tim, pacijenti su danas informisaniji i angažovaniji nego ranije. Sve češće prate terapijske opcije dostupne u Evropi i svijetu, povezuju se kroz udruženja pacijenata i aktivnije učestvuju u dijalogu o zdravstvenim politikama. Takav razvoj doprinosi konstruktivnijem razgovoru o prioritetima zdravstvenog sistema i jačanju svijesti o značaju pravovremenog i ravnopravnog pristupa savremenim terapijama.
Dostupnost savremenih terapijskih rješenja često zavisi od više faktora – gdje vidite ključne izazove u njihovom uvođenju i primjeni u BiH?
Ključni izazovi u Bosni i Hercegovini prije svega proizlaze iz ograničenih finansijskih kapaciteta zdravstvenog sistema i složenih procesa donošenja odluka. To je posebno izraženo kada je riječ o visoko inovativnim i često skupim terapijama, naročito u oblasti rijetkih bolesti.
Tradicionalni modeli finansiranja sve teže odgovaraju terapijama koje podrazumijevaju visoke inicijalne troškove, zbog čega se sve više govori o novim, fleksibilnijim pristupima. Među njima su modeli plaćanja u ratama, plaćanja na osnovu postignutih ishoda liječenja, kao i drugi aranžmani koji povezuju cijenu terapije sa njenim stvarnim efektima u praksi. Istovremeno, evidentna je potreba za stabilnijim i dodatnim izvorima finansiranja, poput posebnih fondova ili jasno definisanih budžetskih linija za rijetke bolesti.
Upravo zato postaje sve važnije dalje razvijati mehanizme koji su već prisutni u evropskoj praksi, poput ugovora o dijeljenju rizika (MEA – Managed Entry Agreements), te jačati HTA (Health Technology Assessment – procjena zdravstvenih tehnologija) okvire i farmakoekonomske procese kao podršku transparentnom i održivom donošenju odluka.
Gledajući unaprijed, koje promjene ili pomake smatrate najizglednijim za farmaceutsko tržište u narednih nekoliko godina?
U narednim godinama farmaceutsko tržište će u sve većoj mjeri oblikovati globalni trendovi – dalja konsolidacija industrije, ubrzani dolazak naprednih terapija i sve šira primjena digitalnih rješenja u zdravstvu. Digitalni alati i pametnije korištenje zdravstvenih podataka doprinijet će boljem praćenju ishoda liječenja i efikasnijem upravljanju terapijama u svakodnevnoj praksi.
U Bosni i Hercegovini, jedan od najznačajnijih pomaka bio bi uspostavljanje stabilnijih, jasnijih i predvidivijih institucionalnih i regulatornih okvira. Takvo okruženje omogućilo bi ranije i dosljednije uvođenje inovacija, ali na finansijski održiv način. Proces evropskih integracija je dugoročan, ali može donijeti vrlo konkretne koristi: usklađivanje standarda, jasnije procedure i postepeno bolju dostupnost savremenih terapija, što se u konačnici pozitivno odražava na kvalitet zdravstvene zaštite i ukupnu održivost zdravstvenog sistema.
