Ulazak u novu dekadu zasigurno će ostati zapamćen u modernoj istoriji kao najveći izazov za ljudsku populaciju. Pandemija Covid-19 donijela je nenadoknadive gubitke i neizvjesnost u periodu koji slijedi, ali nas je takođe naučila mnogočemu. Najvažnije, još jednom nas je podsjetila o potrebi i važnosti zaštite onog najvrijednijeg – zdravlja i života.
Na globalnom nivou, a usljed pandemijom uzrokovanih zabrana kretanja i poslovanja te s tim povezanih gubitaka privrednih subjekata, rasta nezaposlenosti, oboljevanja i smrtnosti, sektor osiguranja je jedna od poslovnih djelatnosti koja je u značajnoj mjeri pogođena efektima Covid-19, kako u dijelu prihoda (niži prodajni volumen) tako naročito u dijelu troškova šteta. Pri tome, u zavisnosti od stepena razvijenosti pojedinog tržišta (mjereno vrstama osiguranja koje su dominantne) i ekonomije generalno (uključivo zdravstveni sistem) posljedice na lokalnom nivou su različite, ponekad potpuno suprotne. Tako npr. u segmentu neživotnih osiguranja, na razvijenijim tržištima bilježe se značajni volumeni šteta po osnovu nadoknade gubitaka poslovnim subjekatima nastalih usljed prestanka poslovanja, dok su na manje razvijenim tržištima (koja nemaju ili imaju u tragovima osiguranje gubitka usljed prestanka poslovanja) primjetni bolji rezultati poslovanja zbog nižih troškova šteta (vozila se nisu vozila, fabrike nisu radile i sl.).
U pogledu životnih osiguranja, koja se u najvećoj mjeri prodaju u direktnom kontaktu koji je bio onemogućen, procjenjuje se da globalni pad premijskog prihoda iznosi oko 4 % (približno 500 milijardi KM) te isti predstavlja prvi pad tržišta ove vrste osiguranja od 2008. godine. Pored toga, volumeni šteta po osnovu smrti, nezaposlenosti, bolovanja i sl. su značajno porasli, dovodeći do padova finansijskih rezultata poslovanja i do 70% u odnosu na raniji period, ili u nekim slučajevima i do gubitaka. Veliki rast isplaćenih osiguranih slučajeva se naročito manifestovalo u manje razvijenim zamljama, kao što je npr. BiH, gdje su usljed deficitarne zdravstvene skrbi evidentirane dosta visoke stope smrtnosti od Covid-19.
Međutim, kako osiguravajuća društva u pravilu i postoje upravo zbog ovakvih kriznih situacija opisani trendovi jesu uzdrmali, ali ni na koji način nisu ugrozili njihovo poslovanje i stabilnost. Naprotiv, omogućili su im da sagledaju dodatne mogućnosti proširenja osiguravajućih pokrića i razvoja kanala distribucije, a sve u cilju što potpunije zaštite pojedinca, njegove porodice i imovine te približavanja takve zaštite posredstvom digitalnih medija svim klijentima bez obzira gdje se nalazili. U tom smislu, određeni broj osiguravatelja na zapadu je već implementirao rješenja, koja podrazumijevaju predviđanje očekivanog životnog vijeka podnosioca zahtjeva i davanje ponuda za životno osiguranje online. Taj trend se u pandemiji dodatno nastavio te je sve više kompanija prihvatilo to tzv. ubrzano osiguranje, a one koje su ga već imale, unaprijedile su isti. Kao rezultat, ugovaranje životnog osiguranja postalo je pristupačnije, brže i lakše većem broju zainteresovanih klijenata.
U pogledu Bosne i Hercegovine, a obzirom na zakonska i regulatorna ograničenja, proces digitalizacije nije moguć na način da se vrši zaključenje ugovora o životnom osiguranju posredstvom online platformi. Naime, digitalnim kanalima je omogućena online prijava šteta i rješavanja istih kao i dostava elektronske ponude osiguranja temeljem koje se onda ugovor o životnom osiguranju zaključuje na klasičan način. Pandemija je zasigurno podstakla brojne inicijative u tom kontekstu te je za očekivati da će društva čije su majke kompanije sa sjedištem u razvijenijim zemljanja predvoditi procese digitalizacije poslovanja na cjelokupnom tržištu osiguranja u Bosni i Hercegovini te iskoristiti znanja i mogućnosti koja nude rješenja osmišljena i korištena u prethodnom periodu, a razvijena kao odgovor na situacije izazvane Covid-19.
Sa druge strane, kao rezultat situacije u kojoj su se našli zdravstveni sistemi širom svijeta u toku pandemije, ono što je primjetno je promjena percepcije o potrebi životnog osiguranja. Dok je u prošlosti životno osiguranje posmatrano na način da predstavlja luksuz, danas sve više predstavlja istinsku potrebu svakog pojedinca.
Tako je npr., u susjednoj Srbiji u prethodnoj godini primjetan porast generisane premije veći za 6,5 miliona KM u odnosu na 2019. godinu, što govori da ljudi postaju svjesni rizika i značaja ovakvih segmenata zaštite. Na globalnom nivou, a prema istraživanjima neprofitne organizacije „Life happens“ čak 67% Amerikanaca je tokom pandemije razmotrilo svoje finansijske planove u pogledu osiguranja, dok je u prosjeku jedno od četvero ljudi zaključilo ugovor o životnom osiguranju po prvi put radi rizika kojima su bili izloženi usljed Covid-19.
Međutim, za razliku od navedenih trendova, tržište životnog osiguranja u Bosni i Hercegovini je u 2020. godini zabilježilo pad od oko 2 miliona KM te je isto samo produbilo zaostatak u odnosu na ostale segmente osiguranja koji su prisutni u Bosni i Hercegovini. To svakako ne može osporiti činjenicu da pandemija Covid-19, kao i odgovor zdravstvenog sistema na istu nije probudio svijest građana o potrebi životnog osiguranja, ali itekako ukazuje na potrebu životnih osiguravatelja da dodatno investiraju u edukaciju o tome šta ovaj vid zaštite predstavlja te kako može na najdirektniji način pomoći u okolnostima neizvjesnosti koje nastanu u takvim i drugim sličnim situacijama.
Obzirom na naprijed navedene činjenice i trendove, sam porast interesa za životno osiguranje nije začuđujući, no svakako postoji prostor za dodatno unapređenje različitih segmenata koje bi donijelo pozitivne promjene. Činjenica da smo postali daleko više svjesni koliko je bitno biti spreman na nepreviđeno, pravovremeno traženje najoptimalnijih i najboljih rješenja je najbolje što možemo napraviti kako bismo zaštitili život i zdravlje nas i naših najmilijih.
